Mostar kroz istoriju: Muslimanska narodna biblioteka

Danas o nastanku, radu i gašenju Muslimanske narodne biblioteke Mostar.
Za ovaj tekst imamo dva razloga.
Prvi razlog je da se ne zaborave oni koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni ,a drugi je taj da usporedite one koji nas danas predstavljaju na kulturnom, vjerskom i intelektualnom području sa onima od prije skoro stotinu godina.
Čitajući neke stare tekstove iz knjiga i novina u periodu između 1898. do 1945.godine čovjek stvarno mora biti ljubomoran na činjenicu kakve smo tada pametne ljude imali.
One koji su udarali temelje onoga što danas imamo (ma koliko to mnogima smiješno izgledalo). Upoređivati one koji su radili pod okupatorom, one koji su u tom društvu bili građani drugog reda i ovog današnjeg umnog jada i čemera koji nas zadesi je tužno da tužnije biti ne može.
U prilogu je naslovna stranica mostarskog Musavata od 22.marta 1907.godine gdje su Austougarske vlasti cenzurirale 834 reda u novinama od čitavih 8 stranica.
Nama se stotinama godina falcificira istorija u zavisnosti čija nas čizma gazi i normalno ta vremena su tražila one koji narodski rečeno “znaju igrat igru”, za bolje svoga naroda.
Problem tuđe čizme nad grkljanom više nemamo ali zato imamo idiote koji bi da ovaj narod i njegovu državu opet dovedu na poziciju “kusura” velikih ,a taj put je put nestanka i naroda i države. Opet nas lažu ,iskrivljuju istorijske činjenice i događaje ali ovaj put to nisu tuđini nego ko biva “naši”. Imamo dva tipa tih “naših”. Jedne kojima je narod biznis i one druge koji bi željeli da nas kroz tzv. vjeru vrate u doba kad nas je bilo 70% nepismenih ,a žene služile za rasploda i kuhanja.

Da bi se opisao neprocjenjivi doprinos Muslimanske narodne biblioteke Mostar i ljudi okupljenih oko nje trebamo pročitati par opštih podataka o okolnostima od 1890. pa sve do 1945.godine. Moramo izdvojiti i par kulturno-prosvjetnih društava i biblioteka koje su tih teških godina radile na opismenjavanju, kulturnom uzdizanju, nauci i čuvanju tradicije u Bosni i Hercegovini i Mostaru.
Između dva svjetska rata Bosna i Hercegovina nije imala niti jedan fakultet na svom teriotoriju ,a nepismenost je iznosila 74% ukupnog stanovništva starijeg od deset godina.
Poslije prvog svjetskog rata Mostar je od obrazovnih ustanova ima gimnaziju, pet četverorazrednih osnovnih škola, Građansku školu (prvi stepen srednje škole), Zanatsku ( radnička zanimanja, Ženska stručna (priprema za domaćinstvo) i Učiteljsku školu.
Po popisu stanovništva od 31. marta 1931. godine naš Mostar je imao 20.295 stanovnika (8.844 muslimana, 5.764 rimokatolika, 5.502 pravoslavnih, 185 ostalih) .
Ukupna nepismenost u Mostaru je iznosila 61,4%. ,a kod žena je taj procenat iznosio 79,4%.
Imao je Mostar još od 1570.godine neku vrstu bublioteke koju osnova veliki Karađozbeg ,a kasnije (Hivzija Hasansedić) u našem gradu su u periodu od 1898. pa do 1945.godine osnovano je 29 muslimanskih društava. Nabrojat ću samo neka od njih.
Muhamedansko čitaoničko i dobrotvorno društvo čiji je prvi predsjednik bio Mujaga Komadina, Muslimanska čitaonica- Kireaethana u kojoj je jedno vrijeme radio i Husaga Ćišić .
Mjesni odbor kulturno-prosvjetnog društva Gajret Mostar osnovanog 1911.godine kroz kojeg su prodefilovali mnogi veliki ljudi ovoga grada poput : Ahemda Džikića, Omera Ugljena, Ibrahima Slipičevića, Saliha Ćišića, Husnije Kurta, Šaćira Bijedića, Mustafe Alikafića, Ćazima Ugljena, Hasana Ćišića, Sulejmana Trebovića, Salke Džikića, Ibrahima Ridžanović, Muhameda Behlilovića, Omera Alajabegović, Ahmeda Kasumović i drugih.
Šta tek reči o mjesnom odboru Narodne uzdanice Mostar.
Muslimanska nardona biblioteka je dugo vremena bila okosnica obrazovanja, naprednih razmišljanja a kasnije i temelj Narodno oslobodilačkog pokreta u Mostaru.